Kuća za odmor u starom centru Medulina
Postoje određeni geografski toponimi koji su mi izuzetno važni. Čuvam ih u svom ličnom prostoru kao merila različitih vrednosti. Istra je jedna od visoko kotiranih na tom popisu. Nekad su reči previše skučene da prenesu sve ono što ona predstavlja na mojoj ličnoj mapi. I na koji me je način iznova menjala svaka poseta toj magičnoj zemlji. Terra Magica.
Svaki put kada bih, posebno sama, šetala ulicama Rovinja imala sam utisak da su slojevi fasade, koji se naslućuju kroz popucali maler, slojevi i slojevi ličnih istorija koje se tu sakrivaju. Priče iz života, i to baš one znakovite i velike sudbine, kakve u romanima opisuje Miljenko Jergović.
Uvek se moja romantika šetala ruku pod ruku sa mojom profesijom i razmišljala sam koliko je krhko, iako stameno i u kamenu isklesano to graditeljsko i arhitektonsko nasleđe. Kako bih volela da kroz život imam priliku da delam u tim okvirima, dovoljno slobodno, a potpuno svesno istorije i odgovornosti.
Ne uznemiriti duhove. Pozdraviti ih i odati im počast.
Taj krajolik je u meni uvek živ, koliko god vremena prolazilo između naša dva susreta. I uvek mi budi posebnu emociju i poštovanje.
Iz svih tih razloga je projekat o kome danas pišemo za mene posebno važan.
U pitanju je projekat hrvatske dizajnerke Mie Lučić, koji svedoči o tome kako se tradicionalan i arhaičan prostor slavi i nadograđuje mudrim projektantskim pristupom.
U nastavku je Miin autorski tekst o iskustvu rada na ovom projektu.
” Za početak bih htjela naglasiti što je za mene bilo posebno značajno u ovom projektu. Bio je to trenutak kada sam se prvi puta susrela sa ovom kućom koja tada, zbog složenih imovinskopravnih odnosa, još uvijek nije bila na prodaju, niti podobna za renovaciju, planiranje i projektiranje.
Bila je to jedna neugledna, devastirana, neupotrebljiva, ofucana, išarana skupina kamena i polovičnih građevinskih elemenata, toliko zapuštena da je privlačila poglede i time činila cijelu stvar oko zagađenja lokacije još gorom.
No zahvaljujući osebujnom, virtuoznom senzibilitetu investitora kada se radi o prirodnoj i povijesnoj baštini, elegantnim, znalačkim odnosom prema tradiciji i lokalitetu, iz ove napuštene ruine, netko je ipak začuo život.
U priči o početku gotovo svakog mog projekta, ključan je upravo taj senzibilitet i senzor koji investitor mora posjedovati, da bi ideja pronašla svoj pravi put. Ovo je bio prvi takav projekt, u kojem su zaista, sva moja strast i vizija, naišle na podršku i bile pozdravljene dobrodošlicom međusobnog razumijevanja i suradnje.
Na valovima moje velike motivacije krenulo je planiranje. Prvi nacrti, idejna rješenja, vizualizacije… Dok su na samoj lokaciji vrijedni ljudi raščišćavali put do ulaza i osiguravali objekt kako bi ga svi mogli bolje pogledati. Tada je zasjalo to sunce koje nam je svima trebalo, a sve nakon toga je bila čista igra i mogu reći, životna škola.
Zadatak je bio, malo je reći, kompleksan. Kuća, osim što je bila beskrajno zapuštena, izvornost njene gradnje iznenadila bi nas na svakom koraku. Krajem 19. st. seoski su se graditelji služili prirodnim materijalima za gradnju, pa je tako i ova kuća, osim kamena, građena od trske, a ravnine i pravi kutevi tamo ne postoje. No, uz znanje i kreativnost stručnjaka, svaku komplikaciju uspjeli smo riješiti i prilagoditi izvornoj ideji.
Gotovo svi građevinski elementi ručni su rad. Od namještaja, stepeništa, prozora i vrata, fasade, te zidova, od kojih sam jedan izvodila i sama, oblikujući reljef nanošenjem materijala rukama, puna dva dana, visoko na skeli, ali sa širokim osmjehom i pogledom u budućnost, znajući da želim postići upravo što prirodniji efekt, koji je esencija ove građevine. Također, platna na zidovima potpisujem sama, uz pomoć kolege Žarka Mikulića, krajobraznog arhitekta koji je još od fakulteta kao krijesnica koja osvjetljava svaki moj put kroz maštu i stvaranje.
U ovom projektu, Žarko je bio zadužen za izdvojen, stručan zadatak, urediti prostor dvorišta. Mikulić je vlasnik studija za uređenje okoliša, projektiranje, izvođenje i održavanje, a čemu je prethodila njegova višegodišnja pozicija voditelja hortikulture u kompleksu Stella Maris Resorta u Umagu, grupacije Plava Laguna. Živi u Pazinu, te je poznat po svojem impresivnom poznavanju bilja i izvornom osjećaju za okoliš, te maštovitim kompozicijama i vještim rješenjima u hortikulturi. U ovom konkretnom projektu, osim ideje i nacrta, maksimalnom brzinom i spretnošću dobavio je sav materijal potreban za uređenje vrta, od kamena za opločenje, odvodnje, pronašao je adekvatne izvođače koji će tako kompleksne elemente izvesti kvalitetno, odabrao specijalno bilje vrlo zahtjevnih uvjeta sadnje koje u modernoj formi priča priču o tradiciji, kao npr. autohtona istarska maslina, ali u modernijoj formi grma. Nakon toga s lakoćom uspjeva sve to održavati i sezonski još dodatno oplemeniti, predan svakom detalju baš kao da se radi o njegovom vlastitom vrtu.
U eksterijeru objekta, osmislio je još i pergolu od prekrasnog mediteranskog drva, ručno izrađenu, koja ukrašava kamenu fasadu te se nadovezuje na elemente vanjske kuhinje koju je smjestio nasuprot zelenilu, uz stol i stolice. Tako malen prostor, a toliko različito niveliranih, funkcionalnih i visoko estetskih elemenata.
Njegov rad i stil života u skladu sa darovima prirode prava su inspiracija!
Odmor na obali podignut je na sasvim novu razinu sofisticiranosti. Najfinija selekcija vizualnih efekata, visoka estetska i funkcionalna vrijednost bešavnih prijelaza između interijera i eksterijera, kontrasne staklene površine na kamenoj fasadi koje nježno pozdravljaju sunce tokom cijelog dana opuštajuća su i elegantna rješenja utopljena unutar povijesnih zidova kuće.
Arhaični, prirodni arhitektonski elementi ostavljeni su kao podsjetnik na prekrasnu eru generacija koje su podizale ovaj lirski grad Medulin.
Suvremena umjetničko/dizajnerska filozofija prezentacije autentičnosti historijskog obalnog grada u svom najboljem izdanju.”
U nastavku puštamo da ova lepotica govori sama za sebe, a Vi nam javite svoje utiske.